[ Outline ] · Standard · Linear+ Vicevi, stawite swoj wic!

[ex-paydoman]

...za pochetak...


Pecao Mujo i uhwatio zlatnu ajkulu i ona mu kazze da tje mu ispuniti jednu zzelju ako je pusti!
Muji je to odgowaralo i kazze joj:
-'otju da imam *urac do poda!!!
...i ajkula mu odgrize noge...


...ili...


Dodje klinac kutji plachutji:
-Maaaama, taaaata, mene u shkoli zowu Urac!
Kazze mu mama:
-Ja ne znam stwarno zashto te tako zowu kad smo ti ja i tata dali lepo ime Enis

[Kuzman]

NIje vic ali mislim da moze da prodje. VREDI procitati.

TRAJVAN u desetrcu

Bože mili čuda velikoga,
Ili grmi il' se zemlja trese,
Il' udara more o bregove?
Niti grmi nit' se zemlja trese
Nit' udara more o bregove.
Već to tramvaj ide Nemanjinom,
Kako ide vesela mu majka
Po tri trole u daljinu skače
Po tri u dalj', po dvije u širinu,
A po jednu sad gore sad dolje,
Na stanici svakoj bitka slavna
Ko će prvi u tramvaje ući.
A kad čovjek u taj tramvaj uđe
Na ulazu kondukter đevojka
Na glavi joj kapa umazana
Ispod kape kose nečešljane
Te izdaje karte natenane.
Po dvije karte na minut izdaje,
Svaki drugi minut se odmara.
U tramvaju gužva pregolema.
Da je kome stati pa gledati,
Imao bi zašto da se čudi,
Mjesta ima za šezdeset ljudi,
A unutra tri stotine duša.
Izmiješa se i staro i mlado,
Izukršta i noge i ruke,
Džeparoši rade na sve četir' strane
Pod klupama sitna đeca sjede
Na klupama po petoro ljudi
A ostali na noge lagane,
Jedno drugom gaze na žuljeve
I pod rebra laktove guraju.
Tu se jedan junak zadesio:
Desnom nogom na prednjoj platformi,
Lijeva mu se još po zadnjoj vuče,
Drugi gurnu noge kroz pendžere,
Treći junak i noge i ruke.
Jednom samo glava u tramvaju,
Tijelo mu se po vazduhu klati,
A četvrti sve je nadmašio,
Zubima se za migavac drži.
U tramvaju cika, plač i vika.
Svi putnici oči izbečili,
Misliš, sudnji dan im odzvonio.
U tramvaju, stari ljudi pamte,
Bjehu nekad šipke za držanje,
Ali sada od silnijeh šipki
Samo jedna zdrava ostanula.
Drži šipku sto pedeset duša.
Tramvaj škripi, trza, cima, trese,
Pa nastaje zveka i zvonjava.
To putnici gube ravnotežu,
Junačkim se glavam' sudaraju,
A kad stigne posljednja stanica
Tužno ti je okom pogledati;
Kad izlaze ljudi iz tramvaja
Nekom nema na cipeli đona,
Jednom fali lijeva nogavica,
A drugome i oba rukava.
Jedan uđe u novom odijelu,
A izađe u gaće kupaće.
Ostala mu od cijelog odijela,
Dva, tri konca tanka, duga bijela,
to ti tako biva svakog dana,
Sve do mraka, a od jutra rana