Outline · [ Standard ] · Linear+ Recenzije Albuma..., vaša mišljenja

[Puzzler]

Kelly Clarkson - My December

Little girls grow up, don't they?

Evo je ponovo naša omiljena pobednica "Idola" (nije Cveta, mislio sam na američki! ) koja se vraća na radikalan način u muzičke vode, albumom "My december". Bacivši pogled na cover, sigurno ste primetili sličnost sa Evanescence. Pored imidža, Evanescence-stil je prepoznatljiv i u pesmama ovog albuma, samo što sve to zvuči još nežnije i suptilnije nego kad ga peva Amy Lee. Iako je sve to mnogo mračnije, što joj je već sada, dve nedelje pre izlaska albuma, donelo probleme sa izdavačkom kućom koja još uvek želi njihovu devojčicu Kelly, i pored delimičnog bojkota novog singla "Never Again", Kelly ostaje ona stara, samo je sada mnogo slobodnija i otvorenija povodom sebe i svojih osećanja, jer, ipak je ona koautor SVIH pesama na albumu, pa je svaka pesma iz duše. Minimum flertovanja sa metal-zvukom, ali isto tako i elctronic-dance-a-la-Madonna stilom, čini ovaj album odličnim za slušanje, sjajnim za razmišljanje, a najboljim za sing-along. Sing-along momenat je najbolja stvar, jer, ipak je ovde američka wonder-girl pobednica Idola, koja je sada drugima idol. I to je zaista i zaslužila. Ipak, ono što će joj biti bolno je verovatno onaj već pomenuti bojkot radio-stanica u Americi (koji je totalno ubio prodaju Madonninog albuma "American Life" i uništio karijeru Dixie Chicks-icama), mada mi to uopšte nije jasno, jer ovaj album nema u sebi ni trunku politike, samo neku novu Kelly, koja je veća, sjajnija, i prava zvezda na muzičkom nebu. Ako zaista bude tako, nadam se da će poslušati stih svoje nove pesme "Never Again": Ignorance is Bliss.
Preporuka: Ceo album! Uživajte u njenom kristalnom glasu, dok miksuje jazz i rock u pesmi "Yeah", raspevano iz srca pita "Where are you?" u pesmi "Haunted", bukvalno pesmi "ukradenoj" od Evanescence-a, i naravno, "Never Again" i "Sober", singlove koji su, pored svega, postali hitovi.

Ovaj album je toliko dobar da mi skoro dođe da postavim link bez pitanja. Samokontrola, samokontrola... Zaslužuje svaku od pet zvezdica.

Tracklist
01. Never Again (3:36)
02. One Minute (3:05)
03. Hole (3:01)
04. Sober (4:50)
05. Don't Waste Your Time (3:35)
06. Judas (3:36)
07. Haunted (3:18)
08. Be still (3:24)
09. Maybe (4:22)
10. How I feel (3:40)
11. Yeah (2:42)
12. Can I have A Kiss (3:29)
13. Irvine (4:15)
14. Chivas (3:41)

[^_NiN0_^]

Tijana Dapcevic - Zuta Minuta




Posvetio bih i jednu(nadam se ubuduce i vise) recenziju nasoj-domacoj muzici. Naravno ne radi se o "Grand" izdanju, nego o propalom City records. Jedna od retkih koja nije izdala svoj stil, cak ga je i poboljsala je Tijana Dapcevic.
Novi album joj je prozet rok zvuk, cak i hip-hop sto je sada u modi.Ali ostala je i pri popu. Zasluzila je svaku pohvalu, i maksimlanu ocenu. Album je dobro prihvacen od strane slusalaca, iako sam ja pre toga mislio da ce album biti zesce nje-sra.
Posebno mi se svidja sto opet kritikuje drustvo, jer bez toga ona ne moze . Album nije ispunjen praznoglavim tesktom, sto se i ocekivalo od nje . Svaka pesma ima svoju poruku. Shvatimo da nije lako izdati album u zemlji Srbiji, u kojoj muzika=turbo folk zvuk + tekst prazan. Nadam se da ce nastaviti ovako, i da ce joj sledece album biti jos bolji .
Poslusajte
Pesme

01 Neću
02 Žuta minuta
03 Ne umem
04 Stoj dečače moj
05 Dragi
06 Julijana
07 Tvoja bih
08 Sto razloga
09 Doll for you
10 Sve je isto samo njega nema

This post has been edited by ser_fanky Lj@B: Jun 23 2007, 02:42 PM

[Eli0t]

Nemam sad vremena da pisem, ali mislim da nema sta da se pise o njemu..

1. Love Generation
2. Tennessee
3. Everybody Movin'
4. World, Hold On
5. Miss Me
6. For You
7. Sing My Song
8. In the Name of Love
9. Amora, Amor
10. Shining from Heaven
11. Give a Lil' Love
12. Love Generation [Ron Carroll Remix][*]

Vecinu ovih pesama je pustao na njegovom sinocnjem nastupu u expo-centru.. I dalje mi zuji u usima (nakon vise od 12 sati), ali sto bi Boza rekao, vredelo je - svaki minut

[Puzzler]

Rihanna - Good Girl Gone Bad



"Bad" is the new "good".


19-ogodišnja pevačica koja je već postala najomraženija na ovom forumu, uspela je za manje od dve godine da probije svoje mesto na svetskoj muzičkoj sceni. Svi se sećamo njenog debi-singla, "Pon De Replay", inspirisanog njenim poreklom (Barbados) u mixu sa R'n'B zvukom. Tu je bio i manje uspešan "If It's Lovin' that You Want"...
Na sledećem albumu, koji je izašao 10 meseci kasnije (?!?), već je bio novi hit "S.O.S", sa semplom iz pesme "Tainted love", i kasnije "Unfaithful", divna pathetic balada.

Naslov ovog albuma ne može da bude precizniji po pitanju žanrovskog crossovera koji je ova mlada pevačica napravila... Umesto samo R'n'B stila sa primesama njenog barbadoskog porekla, tu su sad i dance, rock i electro, i ovaj preokret će joj zasigurno doneti još gomilu fanova (including me!). Svaka pesma je producirana sa mnogo truda, i to se da osetiti... Oseća se trud, želja da se novi stil približi publici, što je jako teško primetiti na Beyonceinom "B'Day", jer je snimljen za dve nedelje (?!?).
Za sve fanove Beyonce, žao mi je. Sad je Bee izgubila trku, i po kvalitetu, stilu, a i po broju solo albuma (Rihanna - 3, Beyonce - 2).
Neki će reći: Pa to je komercijala, to je kič, puj, mrzimo pozere itd.
Ali nije u tome poenta. Poenta je da će ovaj album imati promociju, pesme će biti tu, hteli vi to ili ne. I znate šta? To nije bez razloga... Već sad se slobodno može reći da je ovo album prve polovine 2007. (možda bude i album godine, ako ne bude iznenadjenja do kraja 2007), jer kvalitet je prisutan... Uprkos razlikovanju ukusa kod ljudi, svi se moraju složiti sa korišćenjem impresivnih muzičkih elemanata na ovom albumu. Primeri:
- u prvom singlu "Umbrella" već imamo klasičnu R'n'B matricu i bas liniju, ali tu je nešto što daje šmek... Ona rock deonica u refrenu, koja se tako nezaboravno lepi za refren, čiji tekst ne može da bude bolja metafora za uspone i padove u ljubavi...
"Kad Sunce sija/ sijaćemo i mi zajedno/ rekla sam ti da sam ovde zauvek/ rekla sam da ću ti uvek biti prijatelj/ položila zakletvu/ i održaću je do kraja./ Sad, kad pada kiša više nego ikad/ Znaj da još imamo jedno drugo/ Možeš da staneš ispod mog kišobrana..."
Očekujem popularnost ove pesme u Engleskoj
I još jedan jako simpatičan element je ona James-Bondovska deonica u prelazu...
- "Push Up On Me" je jedna od sjajnih pesama, uz fast-electronic zvuk, liči na Ciaru...
Takođe sadrži sample pesme Lajonela Ričija iz pesme "Running With The Night"
- "Don't Stop The Music", apsolutno najbolja pesma albuma, sempluje pesmu Majkla Džeksona "Wanna Be Startin' Somethin'", i to baš onaj deo sa kraja, "mamase-mamasa-mamacoosa", što pesmi daje posebnu čar, posebno što sve to ide preko brze dance matrice...
- "Breakin' Dishes", buntovnička pesma, u čisto Beyonce-stilu, o frajeru koji vara jadnu devojku...
"Lomim sudove... Neću stati dok ne vidim policijska svetla..."
- "Shut Up And Drive", odlična rock stvar (?!?) koja sempluje New Order i "Blue Monday", gde rock zvuk služi kao jednostavna zamena za zvuk motora automobila,
a sam automobil je metafora za Rihannu, koja traži "svog vozača"...
- "Hate That I Love You" sa Ne-Yom... Šta reći, strava...
- "Say It", malo slabiji moment albuma, ali nije za potcenjivanje... Sempluje Mad Cobra - Flex.
- "Sell me Candy", "Lemme get That" i "Rehab"... Zašto kao jednu celinu? Pa, to je celina koju je producirao lično Timbaland, najveći majstor pop muzike današnjice...
Sjajno za slušanje, a za fanove Justina, možete ga čuti u "Rehab", kao prateći vokal.
- "Question Existing", jedina introvertna pesma na albumu, u kojoj Rihanna ispituje novostečenu slavu...
- "Good Girl Gone Bad", još jedna pesma u Beyonce-stilu (čak je i produkcija jako slična "Irreplaceable"), ali ova kao da nosi mnogo bolju poruku, obraća se momcima...
"Lako je dobroj devojci da postane loša/ a kad se to desi, verujte da je zauvek/ Nemojte biti razlog/ Nemojte biti razlog/ Naučite da nas poštujete..."
- "Cry", bonus pesma, koja može jednostavno da bude nastavak "Unfaithful"...
Bolje bi bilo da su zadnje dve pesme jednostavno zamenile mesta...


I to je to... Za kraj, prokometarisao bih još jednu pojavu. U početku, bio sam zastrašen brzinom kojom se Rihanna probila, i mislio sam da je One-Hit-Wonder, ali očigledno nije tako. Ono što stoji je da je izdala 3 albuma za manje od dve godine, i to je zastrašujuće... Pomislio sam "Gotovo, the world goes "Grand"!", ali nije tako, jer je Rihanna ovde ostavila jedan album koji će ostati jedan od najboljih R'n'B albuma ever. Ono što ne valja je činjenica da će sad doći neke nove Rihanne koje će nam, nažalost, isporučivati mnogo lošije pesme, u istom vremenskom roku. Strašno, zar ne?

[Kipar]

shto se tice domaceg hopa , iako sam fan underground scene , preporucujem sledece albume da preslushate

marchela de facto i puzzle shock ako zelite da cujete neshto pametno. Covek je stvarno poseban i jedinstven jer je jedan od malobrojnih obrazovanih i nacitanih repera. Inace je pisac i uskoro ce da izda knjigu. Po meni je najkvalitetniji liricar i covek je objasnio neke stvari kako u repu tako i u stvarnom zivotu. A ako niste ljubitelj standardnog repa tu su pesme kao shto je sveti bes , nedodjija bez broja sa puzzle shocka i 1 sa De Facta.

Bad Copy - Najgori do sada - Ime albuma nishta ne govori kao shto cete pretpostaviti. Za razliku od marchela ovaj album je sprdnja. Laki tekstovi i duhovite pesmice koje , bar mene , mogu da oraspolze. Za razliku od prvog albuma , ovaj je dosta zreliji i manje vulgaran tako da moze lagano da se slusha. Ajs , vikler i timbe su odlicni i treba ih preslushati bar jednom. Mozda ima 1 ili 2 pesme koje ne valjaju ostalo je XSTRA

[Puzzler]

Neću dužiti, pošto me mrzi da pišem...

Kanye West - Graduation




Bio sam jako prijatno iznenađen ovim albumom, ali možda najviše zbog Kanyevog ponašanja na onoj dodeli EMA prošle godine (ko se seća, shvatiće), ali na svu sreću, na ovom albumu ima jako malo njegovog ega, samo dobra muzika. Ali zašto nije petica? Pa, i na ovom albumu ima par falinki u vidu pesama koje su tu da popune prostor prezasićen dobrim pesmama... Dakle, one loše. Na svu sreću, dobrih je više, i savršene su za celodnevno slušanje. Još jedno iznenadjenje je činjenica da je ovo, bar po meni, jedan više dance nego hip-hop album. Mislim, čovek je semplovao Daft Punk, šta vam još treba? (Preporučene pesme su boldovane )

Tracklist
01. Good Morning
02. Champion
03. Stronger feat. Daft Punk
04. I Wonder
05. Good Life feat. T-Pain
06. Can't Tell Me Nothing
07. Barry Bonds feat. Lil Wayne
08. Drunk & Hot Girls feat. Mos Def
09. Flashing Lights feat. Dwele
10. Everything I Am feat. scratches by DJ Premier
11. The Glory
12. Homecoming feat. Chris Martin
13. Big Brother


PS Album će se uskoro pojaviti na nekom blogu.. Pitam se kom

This post has been edited by Puzzler: Aug 31 2007, 04:05 PM

[pyost]

Zna se zasto je 12. pesma tako dobra Moracu da je odslusam...

[LoshMeeBre]

E posto sam se smorio, sada ide recenzija malo kvalitetnih hip-hop albuma(muhahhahaha, ima da vas trujem polako dok ili ne razvijete imunost ili umrete )... Elem, here goes...


Pharoahe Monch - Desire



Pharoahe je jako poznat MC (bar na underground sceni), iako je do sada izdao samo jedan solo album. Pre je bio predvodnik dua Organized Konfusion (izdali 3 albuma izmedju 89-97 godine), ali drugi lik iz grupe pauzira vec 9-10 godina, tako da je Pharoahe nastavio solo. Prosli album je bio prihvacen i od strane publike i od strane kritike (na koji god rap nastup i kod nas da odete, verovatno ce pustiti neku njegovu pesmu sa tog albuma (NOTE: skini pesme Simon Says, Hell, No Mercy, Right Here ili ceo album:) )). E sad zbog svadje sa izdavackom kucom, covek nije izdao album od 1999, samo se pojavljivao na raznim kompilacijama kao gost.. No konacno (pre 2 meseca oficijalno, mada je procureo ranije ) izbacuje novi album:

1. Intro
2. Free
3. Desire (feat. Showtyme)
4. Push (feat. Showtime, Mela Machinko & Tower of Power)
5. Welcome to the Terrordome
6. What It Is
7. When The Gun Draws (feat. Mr Porter)
8. Let's Go
9. Body Baby
10. Bar Trap (feat. Mela Machinko)
11. Hold On (feat. Erykah Badu)
12. So Good
13. Trilogy
Act 1: Cops Coming (feat. Mr. Porter)
Act 2: Revenge (feat. Dwele)
Act 3: Evil Eyes (feat. Tone)
14. Agent Orange

Nema mnogo pesama, ali su sve dobre. Teme su razne, idu od battle rap-a, preko (za rap) klasicnih social tema kao sto su rasizam(Hold On), ubistva(when the gun draws), anti-ratne(Agent Orange) do story-telling rep opere Trilogy. Pharoahe blista na skoro svim pesmama, igra se sa recima, rimuje bolje nego pola pesnika, cesto koristi multise(rimuje i unutar stiha, ne samo na kraju, vezuje vise rima za redom). Inace sve peme su pune pozitivne energije..
Produkcija je za rep klasicna, jak bit (uglavnom kick-ovi, malo clap-a i jos manje snare-a). Peko bita idu razni semplovi: violina, gitara, truba, elektronske novotarije i voice-over-i. Cesto u funky ili soul stilu. Sve u svemu produkcija je odlicna i ponece vas ako volite takvu vrstu muzike (npr. pesma So Good me uvek smiri, Push me uvek digne).

Omiljene pesme: Sve osim Body Baby i Bar Trap koje mi ne leze (ali nisu lose)

Lose strane albuma: Prekratak, covek je mogao da za 8 godina, koliko nije izbacio album, snimi jos koju pesmu..


OCENA: (jaka cetvorka)

[LoshMeeBre]

Jedi Mind Trics - Servants in Heaven, Kings in Hell


Jedi Mind Trics nisu za svakoga. Oni sa slabim stomakom neka preskoce. Rep koji oni prave je na prelazu izmedju HardCore-a i HORORCore-a (mada ipak vise naginje na levo), znaci nekom se u startu nece svideti (skoro svi) tekstovi. Pre nego sto krenem na recenziju jos da kazem da je ovo Jedi-ima sesti album (postoje od 1996)i izasao je zimus. Grupa Jedi Mind Trics se sastoji od jednog MC-a Vinnie Paz, i DJ-a/producenta Stoup The Enemy of Mankind. A sad album:

1. Intro
2. Put 'em in the Grave
3. Suicide
4. Uncommon Valor- A Vietnam Story (feat. R.A. The Rugged Man)
5. A Blood Red Path
6. When All Light Dies
7. Serenity in Murder
8. Interlude 1 (Pariah Demise)
9. Heavy Metal Kings (feat. Ill Bill)
10. Shadow Business
11. Interlude 2 (Triumph & Agony)
12. Razorblade Salvation (feat. Shara Worden)
13. Outlive The War (feat. Sean Price & Block Mc Cloud)
14. Gutta Music (feat. Reef The Lost Cauze & Chief Kamachi)
15. Interlude 3 (Temples of Ice)
16. Black Winter Day

Produkcija je pravo umetnicko delo. Semplovi opere, klavira, akusticne gitare, el. gitare ukomponovani su fenomenalno. (matrica pesme Heavy Metal Kings ima semplove Metalica-ine pesme One ili Only zaboravio sam kako se zove, ima spot). Tematski pesme su uglavnom battle rap sto moze mnogo da smmori ljude koji ne vole rap, ali ima pesama koje nemaju veze sa battlom. Npr. Shadow Business iznosi problem Slave Labor-a, Uncommon Valor- A Vietnam Story je pesma koja opisuje vijetnamski rat, tako dobro da mozes da osetis miris napalma i zvuk helikoptera nad glavom (MASTERPIECE!!!). Black Winter Day je razmisljanje o sopstvenoj smrti (inace Vinni Paz je prilicno opsednut smrcu, sto svojom sto tudjom). Razorblade Salvation je licno pismo majci etc. etc. Kroz skoro sve pesme se provlace neke politicke i/ili prozivke na racun katolicke crkve.


Ocena: uz napomenu da ceo album stvarno nije za svakoga (jer ce se smoriti i/ili zgaditi)

[LoshMeeBre]

Immortal Technique - Revolutionary Vol.2



Immortal Technique je underground MC latino-americkog porekla iz New York-a. Iako je latino-americkog porekle daleko je od sapunica, poznat je po svom Politickom rep-u, u cemu je trenutno mozda i najbolji (duhovni naslednik Public Enemy-a(za one koji nisu culi za Public Enemy reci cu samo da nije bilo njih ne bi postojao Rage Against the Machine, a verovatno ni Corn, Linkin Park etc.)), ali i po battle rap-u (sto on doduse ne radi cesto iz meni nepoznatih razloga). Elem:

1. Intro
2. The Point of no Return
3. Peruvian Cocaine
4. Harlem Streets
5. Obnoxious
6. The Message and the Money
7. Industrial Revolution (Feat. DJ Roc Raida)
8. Crossing The Boundary
9. Sierra Maestra (Instrumental)
10. 4th Branch
11. Internally Bleeding
12. Homeland and Hip Hop (speech by Mumia Abu-Jamal)
13. The Cause Of Death
14. Freedom of Speech
15. Leaving the Past
16. Truth's Razors (Interlude)
17. You Never Know
18. One (Remix) (Feat. Akir)

Ovo je malo stariji album (kraj 2003), ali nije izgubio na aktuelnosti. Tekstovi su ono sto ovde blista, muziku i ne slusam. Uglavnom politicke prozivke i teorije zavera, sa vrlo malo battle rap-a i jedne story telling pesme (You Never Know - pema o jednoj propaloj ljubavi, a cak nije ni pateticna (proverite ako ne verujete)). Politicke teme su prozivanje medija, rata u iraku, zivot u getu na ulicama posutim heroinom i krekom, socijologija mase etc. Iako sam vec rekao da kod njega muziku ne slusam, produkcija je odlicna. Uglavnom semplovi violine, akusticne gitare (sa plasticnim zicama), klavira.. Sve u svemu ako u vama ima i malo revolucionara ovo je MUST HAVE (onda ako vam se svidi skinite i Revolutionary vol.1), ako ne onda skinite album u svakom slucaju mozda postanete buntovnik...


omiljene pesme: The 4th Branch, Internally Bleeding, The Cause Of Death, Leaving The Past, You Never Know (Feat. Jean Grae), One, The Point Of No Return, Harlem Streets, Industrial Revolution (dodjavola,skoro sve ove znam napamet)


ocena: - (minus jer uvek moze bolje)

[pyost]

Sledi jedan copy/paste, posto me mrzi da prevodim

Radiohead - "In Rainbows"

Just ten days after the news about the new album coming out was published, we have it! The seventh Radiohead album, In Rainbows, previously known only as "LP7", is available for (free) download right this moment.

Of course, I acquired it as soon as I woke up, and was given a masterpiece. Since I didn't listen too much to live versions of the songs, this experience was even better, so here's a textual representation of it.

The opening track, 15 Step, is perfect for a 5.1 surround system which I chose to be the place where I listen the album first. The beat is the same as in the live version - strange and unique. You can easily hear the clapping closely following Thom Yorke singing melodically. Used to be alright / What happened / Did the cat get your tongue - definitely a good track to start the album we've been waiting for years.

The second track, Bodysnatchers features a constantly played "dirty" guitar riff which fist the song perfectly. Probably the song which is closest to being pure alternative rock. I'd even say that it is a potential single, along with 15 Step.

Nude. Such a sad song with a mellow atmosphere and great bass guitar support. Upon listening to it for the first time it resembled a typical MTVesque love song, but it's far from that when you listen to it as a whole.

In my opinion, the next track, Weird Fishes/Arpeggi, would have been better as a slow guitar-only song, in order to connect with the lyrics. Not as good as the other songs, but still great.

All I Need reminds me of Climbing Up The Walls because of the bass notes, as well as the gloomy style. The latter is a bit better, though.

Faust Arp, the best song on the album, if you ask me. Such a simple construction with the guitar and the violin (viola? whatever), pure brilliance. No song I could compare it with, since the amount of emotions it causes is unbelievable.

After listening to Faust Arp, Reckoner came as quite a shock. I listened to the live version just two days ago and feel that the studio one has lost some of its rock. I would even go to say that the song is a bit boring, but it might grow on me, so I'll say nothing. Except that I love the bridge.

House of Cards has never been my live favourite, but I have to say it has something that makes it really good. It might be the guitar rhythm, or the chords, or the echo, or something else. I guess I need a few more listens to figure this one out.

Jigsaw Falling Into Place, another song with a great chords structure. Not much to say about it, except that it's great.

Finally, the closing track - Videotape. I don't think they could have chosen a better song to deal with this job. It's the third best song on the album, after Faust Arp and 15 Steps. People say they prefer the live version, but to me this is one is much better.

Suma sumarum, it is a great album, but not their best. I give it 8.5/10, because I believe they could have done more. But it's still going to get regular play (and even more during the following 10 days) on my computer. Especially 15 Step, Bodysnatchers, Faust Arp and Videotape.

[pyost]

Prelepo

Coldplay

Viva La Vida Or Death And All His Friends

1094 dana cekanja se isplatilo. Cetvrti album britanske britpop grupe Coldplay (mada sebe definisu kao "very heavy soft rock" ), "Viva La Vida Or Death And All His Friends" se najzad pojavio na internetu, sedam dana pre zvanicnog objavljivanja albuma.

Posto jednostavno nema svrhe pricati o albumu samo kao jednoj celini, najlakse je proci kroz svaku pesmu zasebno. I to redom

1. Life In Technicolor
Za razliku od prva tri albuma, koja su otvarani "regularnom" pesmom, ovde je u pitanju instrumental. Zapocinje ambijatelnim zvucima koji postaju sve glasniji, nakon cega im se pridruzuje i gitara ciji zvuk podseca na neko udaracki instrument tipa glokenspil A onda dolaze i bubnjevi i bas, upotpunjujuci zvuk ove divne pesme, koja se zavrsava sa vokalima svih clanova istovremeno - dobro, i nije u potpunosti instrumental Onda se muzika polako utisa i prelazi u...

2. Cemeteries Of London
Pocetak ove pesme na neki nacin utera strah u kosti - At night they would go walking til the breaking of the day / The morning is for sleeping i Save the nighttime for your weaping. Medjutim, nasuprot svom nazivu, pesma postaje prilicno vesela uz konstantno tapsanje u pozadini i elegantno ukoponovanu akusticnu gitaru i, opet (kao i na dobro delu albuma) vokali svih clanova istovremeno. Ovo su na prethodnom albumu uradili samo na pesmi "Fix You", ali su sada ocigledno shvatili da to daje mnogo veci kvalitet pesmi, kako svako od njih ima specifican glas koji daje svoj jedinstveni doprinos melodiji i strukturi pesme. Pesma se zavrsava samo sa klavirom, nakon cega nastupa pesma...

3. Lost!
Krajnje neobicna kombinacija - jaki bubnjevi karakteristicni za neke tuctuc pesme ukomponovani sa orguljama! Just because I'm losing doesn't mean I'm lost, You might be a big fish in a little pond / Doesn't mean you've won / Cos along may come a bigger one... Tu i tamo imamo nekoliko tonova gitare tokom refrena koji prelaze u kraci solo, napustajuci kraj pesme radi orgulja koje blede.

4. 42
Those who are dead are not dead, they're just living in my head / And since I feel for that spell I am living there as well... Cist klavir i falsetto Chris Martina cine uvod u ovu pesmu necim posebnim, razlicitim od bilo cega sto je Coldplay do sada uradio. Prikljucuju se i lagani bubnjevi i bas koji posle minut i po nestaju. Sve staje. Krece revolucija. Gitarski tonovi koji izgledaju nasumicni, i koje nikada ne bih spojio, ali zvuce fenomenalno. Odgovor na zivot, univerzum i sve ostalo? Definitivno. Distorzija. Dugacak instrumental. I opet se vracamo na veseli glas Chris Martina koji pesmi daje sasvim novu dimenziju drugaciju od one sa pocetka - You didn't get to Heaven but you made it close. Pri kraju same pesme se klaviru prikljucuje i minijaturni gudacki orkestar, kao uvod u ono sta nas ceka tokom ostalih 6 pesama.

5. Lovers In Japan/Reign Of Love
Dve pesme u jednoj, da bi kupci prosli jeftinije kada kupuju preko iTunes-a U prvoj pesmi opet nemamo regularne bubnje tipicne za Coldplay, vec samo jedan konstantni bas ritam preko koga se brze redjaju klavirske note koje lako asociraju na Japan i istocnoazijske melodije. Jedna od "svetlijih" pesama na albumu, pored "Viva La Vida" koja je prica za sebe. Druga pesma, "Reign Of Love" se vraca stilu pesama sa prvog albuma ("Parachutes"), vodjen klavirom i instrumentima koji odjekuju u pozadini. Medjutim, Chrisov glas je takav da najadjacava svu muziku i sâm postaje instrument u odredjenim trenucima. Ne znam zasto, ali ova pesma podseca ne neku bozicnu melodiju Mozda zato sto glas i klavir imaju slicnosti sa njihovom obradom pesme "Have Yourself A Merry Little Christmas"...

6. Yes
Iako u nazivu stoji samo "Yes", i ovde su u pitanju dve pesme - druga je "Chinese Sleep Chant". "Yes" se na samom pocetku vraca gudacima uvedenim nekoliko pesama ranije, ali njima se ubrzo pridruzuju akusticna i elektricna gitara sa pomalo balkanskim melodijama. Chrisov glas je neverovatno dubok, sto nikada ranije nije dolazilo do izrazaja u pesmama - tokom intervjua da, ali ovde je novitet. I onda pred refren ponovo dolazi violoncelo dajuci pesmi i arapski/indijski prizvuk - If you'd only, if you'd only say yes... "Chinese Sleep Chant" je pesma koja podseca na njihovo nikad objavljeno delo "Moses", samo sa tisim vokalima. To je verovatno i jedina pesma koja nije ostavila neki jaci utisak na mene, zato sto se sastoji uglavnom iz akorda na elektricnoj gitari sa blagom distorzijom i glasa koji ne dolazi dovoljno do izrazaja. Pre bih rekao da je u pitanju b-side sa albuma "A Rush Of Blood To The Head" nego pesma sa novog albuma.

7. Viva La Vida
Ova pesma je bilo objavljena jos pre nekoliko nedelja, tako da sam imao dovoljno vremena da je slusam i formiram misljenje o njoj U potpunosti vodjena gudackim orkestrom, bez komplikovanih bubnjeva i elektricnih gitara, minimum klavira i bas gitare. A i dalje je pesma medju najboljima na albumu - a zasigurno najveselija. Iako govori o tome kako sreca moze brzo i neocekivano da promeni stranu, nije tuzna, vec zraci radoscu. I used to rule the world / Seas would rise when I gave the word / Now in the morning I sleep alone / Sweep the streets I used to own, For some reason I can't explain / I know St Peter won't call my name / Never an honest word / And that was when I ruled the world...

8. Violet Hill
Prva pesma koja je bila dostupna sa ovog albuma, i to jos krajem aprila. Izabrana je za prvi singl, potpuno opravdano. Was a long and dark December / From the rooftops I remember / There was snow / White snow. Najjaca distorzija na albumu, najlepsi falseto. Pesma dolazi do svog vrhunca, i onda se opet spusta na tih klavir i jednostavno pitanje: If you love me, won't you let me know?.

9. Strawberry Swing
Ne znam kako bih opisao stil ove pesme - vuce na kantri, ali je opet mnogo vise od toga. Pobogu, ko je video kantri sa orguljama? Osrednja pesma, ali ima jako prijatan zvuk i kratke i jasne "gudove" gudackog orkestra It's such a, such a perfect day... Pri kraju pesme su ukljucuje i akusticna gitara, pa pesma gubi svoju kantri liniju, i pomalo podseca na pesme tipa What A wonderfull World

10. Death And All His Friends
Falseto i klavir za pocetak, pravi kontrast u odnosu na prethodnu pesmu - So come over, just be patient and don't worry... Jako lepo odabran zavrsetak albuma. Neke grupe jednostavno ne mogu da sastave listu pesama koja ce da tece kao jedna celina, ali ovde to nije slucaj. Album pocinje sa instrumentalom, a zavrsava se sa ovom umirujucom pesmom, koja se kasnije produzava na isti onaj instrumental, ovaj put sa vokalima. U pitanju je numera "The Escapist" napisana za istoimeni film. We dream of making our escape... I onda sve staje.


Ovo je sve na osnovu tek drugog slusanja, tako da je veoma verovatno da ce se misljenja o nekim pesmama promeniti - na bolje Ali sa ovim sto sam za sada cuo, bez problema mogu albumu da dam 9.5/10 Nije cista desetka samo zbog pesme "Chinese Sleep Chant", ali to je zanemarljivo u odnosu na druge pesme

Inace, album je "dugacak" 46 minuta i 8 sekundi

[Pera Detlic]

Nisam video ovoliko ushicenje od kad je srpkinja predavala o Lorelaju

[LoshMeeBre]

Kaaaako smo objektivni Koliko sam video kritika nije bas tako odusevljena kao ti Doduse ja ne verujem toliko muzickim kriticarima, al dobro.. Mislim ako фифтијев novi album moze da dobije 4/5 onda u q..

E bozo sta je "glokenspil" leba ti?

"vuce na kantri, ali je opet mnogo vise od toga. Pobogu, ko je video kantri sa orguljama?"


Kaaaako ne zelim dacujem ovo

[pyost]

Glokenspil:



Samo sto ovde nije u pitanju taj instrumen, vec neki drugi, sa nizim tonovima

[LoshMeeBre]

Ne znam zasto ali ja taj instrument zovem ksilofon.

[pyost]

It is similar to the xylophone, in that it has tuned bars laid out in a fashion resembling a piano keyboard. The xylophone's bars are wooden, while the glockenspiel's are metal, thus making it a metallophone.